Ena Friedrich: Odakle mi novci? – Macho.hr
Loading...
Ena Friedrich: Odakle mi novci? Ena Friedrich: Odakle mi novci?

Pojedini među vama koje osjet njuha dobro služi, mogli su doći do sličnih zapažanja kao i ja. Miris bijede je opor, kiselkast. Miris bogatstva, naprasit, nasilno jak. Sirotinja vonja po tjelesnim izlučevinama, toliko da su zbog tog manje slični čovjeku nego nekoj divljoj životinji. Bogataš kao da se srami ljudskog mirisa, svoj životni prostor sterilizira. Kao da mirisom kemikalija i osvježivača pokušava skriti trag da smo isti. Isti pravednici, isti grješnici. Moglo bi biti jednostavno, jedni su siromašni, drugi bogati, jedni nemaju, drugi imaju, ali nije tako. U golemom sivilu postoji „zašto neki nemaju“, „zašto drugi imaju“ i „koliko točno“. U toj domeni malo daljoj no što osjet njuha doseže, djeluju jezičine, jer nema što drugo da njom vlada.

Da sastavim bilancu svojih uspomena unatrag zadnjih desetak godina izgledalo bi to otprilike ovako. Bića svakojaka, mlada, stara, pretežno ženskog roda, ali ne isključivo, pitaju se i pritom silno ljute, odakle meni novci i mogućnosti da vodim tako luksuzan život? Ovakva pitanja sama po sebi, nisu ni najmanje neobična, osim ako se uzme u obzir mogućnost da se ja uopće ne razbacujem novcima. Pa da ne bi bilo daljnjih nesporazuma, priupitat ću ja vas, što to spada pod luksuz i kakav način života spekulirate da vodim?

Ne znam odakle vam te ideje da sam profuknjača koja se vuče po beauty salonima i danonoćno uživa u masažama. Dakako uz logiku da za to muzem nekog dečka ili pak trljam različite kur*e o mandibulu. Logičnije je to, dakako, nego da imam osjećaj za mjeru i zarađujem svojih par kuna. Ne ljudi, ja ne volontiram da bi se raznorazne ženske na meni iživljavale, a muškarci na račun mojih fotki olakšavali. Idem na putovanja i odsjedam po finim hotelima koja su sponzorirana jer tamo radim fotografije, koje su mi plaćene. Capisci?

12319347_939129816169448_1677412966_n

Ne koristim filere, botoks, antiaging preparate. Nemam umjetne nokte. Ne idem na pedikure. Ne patim od brandiranih krpica. Ne pušim. Kao moderni Harpagon ako tekući mjesec nisam zaradila dovoljno, ne idem u shopping nove odjeće ni cipela. Nema pića po kafićima. U drastičnim mjerama, jedu se keksi k plus u mlijeku od argentinske krave. Preživim. Bez minusa, bez parazitizma, bez kavijara, ali s obrazom i visokog nosa. Da, čovjek preživi.

Živim dobro, dapače, živim odlično. U glavi sam tako posložila. Ne padam pod depresije ni histerije ako si ne mogu priuštiti neki novi trend. Ne potrošim što nemam pa naknadno kukam. Rangirala sam svoje prioritete. Nešto što sam primijetila da ljudi teško čine. Većina će bez grizodušja izdvojiti par tisuća za najnoviji mobitel, iako su u minusu na računu. Sjesti će na kavu jer gdje oni ne bi popili kavu, alo, nema veze što nemaju ni za režije, ‘ajde bogati pa to je samo 7 kuna. 7 kuna svaki dan. Svaki tjedan. Svaki mjesec.   Jadna sirotinja, evo samo što mi suza nije kanula od sućuti. Apsolutno se slažem s time da oni koji žive u sigurnosti i udobnosti iz te perspektive mogu filozofirati kako bi mi ovo ili ono, ali ta osoba niti je ja, niti je itko od vas koji čitaju niti je filozof. Da je sposobna da logično raspolaže s novcem i da uspije zaraditi dovoljno, ne bi se ni našla u takvoj situaciji. Ali recite mi, koga da tu žalim? One koji petsto kuna mjesečno popuše? Popiju dvjesto? To sirotinja? To su ljudi koji ne znaju s novcima, a ne sirotinja. Moje sažaljenje ne ide na glupe ljude. Ide na bolesne, na nemoćne, na djecu, ne na rasipnike. Svjesna sam da je ovo trzava tema gdje se objektivnost i sentimentalnost isprepleću, ali postoje termini „gladne oči“, „nezasitni ljudi“ ne stavljajmo svih pod zajednički nazivnik „sirotinja“.

Ne kažem da ne postoji i ona prava bijeda. Ima ljudi koji žive po podrumima kakvih bi se štakor posramio. Ljudi koji su zbog nesreće, smrti, bolesti, nepravde završili sami, napušteni od Boga i od svijeta. Po meni, velika je razlika između tih žaljenja vrijednih ljudi od onih prezira vrijednih. Koliko puta vas je ciganka povukla za rukav moleći vas za novce koje ste i sami svjesni da nisu namijenjeni djetetu u njezinom naručju, već suprugu koji će ih zapiti i prokockati. Nema veze, dali ste joj par kuna. Vidite, ja vidim veliku razlika između dobrote i slabosti karaktera. To što oni čine je stil života, ne siromaštvo. U nekim slučajevima čak profitabilan biznis.

12346702_939129829502780_179067861_n

Shvaćam da smo generacija koju je zahvatio socijalni trend kopiranja viđenog na fotografijama. Mladi, pa i stari, padaju pod drame omamljeni eliksirom reklamnih infišacija. Vide fotke pa bi i oni. Louboutin, krzno, skupi automobili, sjajne haljine. Ponovo da vas pitam, što bi vi što ja imam? Ni ja to nemam. A ni vi ni ja to ne trebamo. Jedina razlika je što ja to ni ne želim. Jer kao u svemu, volim biti na rubu. Ni kurva, ni opatica.

Loading...

Macho Red

For beach 2050 I'll look sexy, young and slim, I'll learn healthy cooking, it's gonna be my thing, But first I'll have a pizza with extra everything.

No comments so far.

Be first to leave comment below.